Velik dio onoga što čujemo i vidimo oko nas bilježi naše misli, iskrivljuje sudove i gura iracionalne akcije (povući sav novac iz bankovnog depozita, bez zaustavljanja kako bi slušali novinske vijesti, dok samo zagrijavaju osjećaj tjeskobe ...). Učinak ovog okolnog pesimizma očituje se upravo u našem mozgu (točnije, u području cingularnog korteksa), objasnio je neuropsiholog..
Danas na burzama vlada recesija i tjeskoba, sutra će doći do porasta i euforije ... Teško nam je stati u stranu, ne dopustiti da te "manično-depresivne" fluktuacije financijske sfere u nama. Događa se da je američki sociolog i dobitnik Nobelove nagrade Robert K. Merton nazvao "samoispunjavajućim proročanstvom". Naše ideje o budućnosti utječu na samu budućnost: počinjemo djelovati u skladu s našim očekivanjima i tako ostvariti "proročanstvo"..
Umjesto da odamo strah ili ljutnju, pitamo se: što me stvarno muči? Jesam li siguran da je ovaj alarm važeći? U kojoj mjeri sam posebno pogođena? Cilj, koji je objasnila egzistencijalna psihoterapeutkinja Svetlana Krivtsova, jest "označiti razliku između stvarnih rizika koje kriza predstavlja za nas i onih koji su imaginarni". U krizi se bojimo da bi on mogao prekršiti naše navike. No, kriza se može shvatiti kao prilika za preispitivanje naših prioriteta i ponovno afirmiranje naših načela, „pitajući se što je stvarno važno za nas“, primjećuje psihoterapeut..
U principu, činiti za sebe neke, iako male, ugodne stvari je siguran način da poboljšate svoj stav prema sebi i onome što se događa oko vas. Dopustiti sebi da provedete dan u krevetu s knjigom koju ste dugo htjeli pročitati; bez razloga vidjeti prijatelje; kupiti kući buket cvijeća na putu kući s posla; gledajte frizera ili idite u kino na jutarnju sesiju ... Na takvu brigu odgovaramo povećanjem samopouzdanja (obično nam je stalo do toga tko je važan, skup, vrijedan za nas), više vjerujmo sebi, i zato postajemo otporniji na pesimizam i počinjemo shvaćati svijet u svjetlijim bojama.